Kemikalije u Europi: razumijevanje utjecaja na ljudsko zdravlje i okoliš

Koji su zabrinjavajući aspekti utjecaja kemikalija na ljudsko zdravlje i okoliš?

Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća ostvarili smo velik napredak u odnosu na  prijašnje stanje, kada je kemijsko onečišćenje bilo vrlo vidljivo. U Europskoj uniji sada se primjenjuju bolje mjere zaštite od mnogih štetnih tvari. Međutim, od 1950. do 2000. obujam proizvodnje kemikalija u svijetu porastao je više od 50 puta, a svakodnevno se diljem svijeta registrira velik broj novih kemikalija. Time se povećava cjelokupni kemijski pritisak na okoliš i ljude te samim time i rizik od štetnih utjecaja. Izlaganje štetnim kemikalijama u otvorenim i zatvorenim prostorima može uzrokovati negativne posljedice za zdravlje, uključujući respiratorne i kardiovaskularne bolesti, alergije i rak.

Isto tako, upotreba pesticida i akumulacija postojanih onečišćivača negativno utječu na divlje životinje i ekosustave. Ispitivanja se provode, ali ona su dugotrajna i skupa te ne pokrivaju sve scenarije izloženosti. Iskustvo nam govori da ono što smo nekada smatrali sigurnim često ima posljedice koje se tek kasnije manifestiraju. Stoga, trebamo težiti očuvanju pozitivnih učinaka uporabe kemikalija za ljude i gospodarstvo uz istovremeno smanjenje njihovih nuspojava.

Upotrebljavaju li se još uvijek opasne kemikalije?

U prošlosti je većina mjera bila usmjerena na pojedinačne kemikalije koje su se smatrale štetnima. Nažalost, ponekad je potrebno mnogo vremena kako bi se prikupilo dovoljno podataka za dokazivanje štetnosti kemikalija čija se primjena u međuvremenu proširila. Suočavanje s problemom olova u benzinu i određenih pesticida služi kao primjer te vrste intervencija. Ponekad su i zamjenske kemikalije na neki način podjednako štetne.

Javlja se i sve veća zabrinutost oko rizika koje predstavljaju smjese kemikalija i njihovo zajedničko djelovanje, što se obično ne razmatra tijekom evaluacije kemikalija. Također znamo da su neke skupine stanovništva, primjerice djeca i osobe oboljele od kroničnih bolesti, osjetljivije na kemikalije od drugih.

Nadalje, nemaju sve kemikalije trenutan učinak, već mogu uzrokovati bolesti u kasnijoj fazi života, kao u slučaju endokrinih ometača koji uzrokuju smanjenje plodnosti i doprinose stvaranju visokog kolesterola i pretilosti. Neke kemikalija imaju učinak i pri vrlo niskim dozama, dok utjecaji nekih drugih kemikalija mogu proći nezapaženo sve dok se ne dosegne kritična razina koja uzrokuje zdravstvene probleme. Naše je znanje o posljedicama cjelokupnog kemijskog pritiska na ljude i ekosustave još uvijek ograničeno. 

Što EU čini kako bi se riješio problem kemikalija?

EU na više načina nastoji zaštititi svoje građane. Donesena je Uredba REACH, vjerojatno najnapredniji zakonodavni akt o kemikalijama, i ona se trenutačno revidira. Europska komisija također provodi provjeru prikladnosti zakonodavnih akata o kemikalijama. U Europskom parlamentu otvoreno je pitanje o smjesama kemikalija i ciklusu čistih materijala u kružnom gospodarstvu, pa, u vezi s time, Europska komisija izrađuje strategiju za netoksični okoliš.

Nadalje, nekoliko agencija EU-a proučava različite aspekte kemikalija. Europska agencija za kemikalije u Helsinkiju podupire provedbu Uredbe REACH, dok Europska agencija za sigurnost hrane u Parmi proučava tvari koje mogu završiti u hrani koju konzumiramo. Europska unija ima agenciju koja se brine se o sigurnoj primjeni lijekova, te agenciju za sigurnost i zdravlje na radu, a trenutačno je posebna pozornost usmjerena na novu posebnu inicijativu biomonitoringa ljudi radi prikupljanja kvalitetnijih informacija o stvarnoj izloženosti građana kemikalijama. Iako se mnogo toga čini, stalno se otvaraju nova pitanja: upotrebljavamo li dobre alate za rješavanje problema primjene velikog broja kemikalija? Možemo li učiniti više u pogledu životnog ciklusa proizvoda i kemikalija?

Što je to inicijativa biomonitoringa ljudi?

U okviru Europske inicijative biomonitoringa ljudi (HBM4EU), u kojoj sudjeluje Europska agencija za okoliš, posebno se proučava izloženost građana EU-a kemikalijama, neovisno o njihovom izvoru. Prikupljanjem i analizom uzoraka krvi želi se utvrditi postoje li lokalne ili regionalne kritične točke izloženosti kemikalijama, vrste kemikalija kojima smo izloženosti i osjetljivost određenih skupina populacije na kemikalije. Ti bi podaci trebali pomoći u lociranju izvora onečišćenja i poslužiti kao alat koji tvorci politika mogu upotrijebiti pri određivanju prioriteta i ciljeva intervencija.

Ovaj projekt podrazumijeva i pružanje korisnih i točnih informacija o kemikalijama građanima. Kao što smo vidjeli u prošlosti, a posebice u sjevernoj Europi, aktivno sudjelovanje građana, primjerice u okviru nevladinih organizacija, može doprinijeti stvaranju dijaloga i suradnje s poduzećima i tvorcima politika, što je ključno za ostvarivanje pozitivne promjene.

Što još Europska agencija za okoliš čini u pogledu kemikalija i okoliša?

Europska agencija za okoliš ima važnu ulogu u stjecanju novih znanja o pitanjima u vezi s posljedicama kemikalija na okoliš i ljudsko zdravlje te o sprječavanju nastanka otpada i upravljanju otpadom u kružnom gospodarstvu.

Većina našeg rada u različitim tematskim područjima povezana je s kemikalijama. Na primjer, učinci zagađenja zraka, industrijskih emisija, stakleničkih plinova, tvari koje oštećuju ozonski omotač i onečišćivača u vodi i tlu u velikoj su mjeri uvjetovani kemikalijama. Za većinu njih izrađujemo pokazatelje i nastojimo omogućiti dostupnost tih podataka o kemikalijama istraživačima, tvorcima politika i javnosti. To se radi putem naše internetske stranice i drugih stranica, poput Informacijske platforme za praćenje kemikalija (IPCHEM). Mi smo relativno mali igrači u ovom području, ali mislim da imamo važnu ulogu u pogledu razmatranja tema koje utječu na širi društveni kontekst, poput načina na koji kemikalije mogu olakšati ili otežati prelazak na kružno gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika u Europi.

Xenia Trier

Stručnjakinja za kemikalije iz Europske agencija za okoliš

Intervju je objavljen u izdanju br. 2/2017 biltena Europske agencije za okoliš iz lipnja 2017.