Article

Riječ urednika - Vrijednost prirode

Promijenite jezik

Funkcionalnost ove stranice je ograničena uz isključeni javascript. Provjerite je li u Vašem pregledniku omogućen javascript.

Article Objavljeno 2022-04-19 Zadnja izmjena 2023-08-29

3 min read

Gubitak biološke raznolikosti i prirodnih ekosustava kojima trenutačno svjedočimo jednako je katastrofalan kao i klimatske promjene. Zapravo, to dvoje blisko je isprepleteno, jer klimatske promjene ubrzavaju gubitak biološke raznolikosti, a zdravi ekosustavi ključni su saveznik u borbi protiv klimatskih promjena.

Europa i dalje gubi biološku raznolikost zabrinjavajućom brzinom, pri čemu mnogim vrstama, staništima i ekosustavima u Europi prijete intenzivna poljoprivreda, nekontrolirano širenje urbanih područja, onečišćenje, neodrživo šumarstvo, invazivne strane vrste i klimatske promjene. Nedavne procjene Europske agencije za okoliš pokazuju da je status očuvanosti većine zaštićenih vrsta i staništa u ovom trenutku nepovoljan.

No ti gubitci nisu ograničeni na Europu. Gubitak biološke raznolikosti i degradacija ekosustava globalna su pojava. Stoga, dok promatramo taj gubitak i radimo na tome da ga usporimo, zaustavimo i naposljetku poništimo, suočeni smo s izazovom razumijevanja, pa čak i mjerenja vrijednosti prirode. To će pomoći u donošenju pravih osobnih, poslovnih i političkih odluka, ali i u boljem razumijevanju uloge ljudi u prirodi. Što je vrijednost prirode?

Kao ljudskim bićima, priroda nam je neprocjenjiva. Naposljetku, priroda je bila ta koja je pružila temelje života i okruženje potrebno da se Homo sapiens-u omogući razvoj prije barem 300 000 godina. Danas još uvijek ne možemo živjeti bez prirode. Štoviše, možda više nego ikad ovisimo o zdravim i otpornim ekosustavima kako bi se zajamčila dugoročna dobrobit za, još uvijek, rastući broj građana svijeta.

Naša atmosfera, šume, rijeke, oceani i tla i dalje nam daju zrak koji udišemo, hranu koju jedemo, vodu koju pijemo i sirovine koje trošimo te prostor za rekreaciju i odmor. To se često opisuje kao uporabna vrijednost prirode.

U tom kontekstu uloženi su napori da se odredi novčana vrijednost tog „prirodnog kapitala” kako bismo „usluge ekosustava” mogli prilagoditi našim postojećim gospodarskim modelima. Doista, u EU Strategiji za biološku raznolikost do 2030. navodi se da više od polovice svjetskog bruto domaćeg proizvoda – nekih 40 bilijuna EUR-a – ovisi o prirodi.

Međutim, situacija je složena. Neke su usluge ekosustava opipljivije i relativno ih je jednostavno izmjeriti, kao što su nasadi, ribolovna područja i drvo, no za druge usluge to nije slučaj. Kako se točno izračunava vrijednost oprašivanja za poljoprivredu ili močvara za zaštitu od poplava? Pravilno razumijevanje i uzimanje u obzir manje vidljivih usluga ekosustava od presudne je važnosti.

No vrijednost prirode nije ograničena na izravne usluge koje nam ona pruža. Priroda ima i kulturnu vrijednost jer stvara kulisu našeg postojanja kao ljudi i pruža uvjete potrebne za dobro tjelesno i mentalno zdravlje, ali i za emocionalno i duhovno blagostanje.

Čak ni ovo nije kraj priče. Priznajući vrijednost upotrebe i kulturnu vrijednost prirode, zvučimo vrlo egocentrično i postoji opasnost da se usredotočimo isključivo na koristi koje se nama, ljudskim bićima, pružaju u sadašnjosti. Priroda sama po sebi ima unutarnju vrijednost, u kojoj je ljudsko sudjelovanje svedeno na ulogu čuvara, s etičnom odgovornosti prema samoj prirodi, društvu, a posebice prema budućim generacijama.

Ovaj trostruki pristup jedan je od načina razumijevanja vrijednosti prirode: uporabne vrijednosti, kulturne vrijednosti i unutarnje vrijednosti.

Ipak, skloni smo prirodu uzimati zdravo za gotovo, smatrajući je „besplatnim” resursom iz kojeg možemo uzeti ono što nam je potrebno, ali i ono što želimo. Zbog toga je razumijevanje i priznavanje prave vrijednosti prirode važnije nego ikad. Iako se određivanje novčane vrijednosti prirode može činiti nelogičnim, mjerenje i obračun načini su da cijenimo izravne i neizravne koristi koje dobivamo iz prirode. To nam također može pomoći u odabiru najboljih pristupa borbi protiv propadanja, primjerice razumijevanjem činjenice da je mnogo jeftinije zaštititi prirodu nego je kasnije obnavljati – ako obnova uopće dolazi u obzir.

Kako postajemo sve svjesniji ograničenosti prirodnih resursa i sve većih zahtjeva koje namećemo prirodnom svijetu, moramo pronaći načine da živimo u okviru mogućnosti svojeg planeta. Tehnološki napredak i rast populacije, osobito u posljednjih 100 godina, doveli su do toga da je Homo sapiens preuzeo dominaciju nad prehrambenim lancem i prirodnim resursima. Šteta koju smo na tom putu prouzročili počinje bitno utjecati na naše izglede za buduću dobrobit.

Obnova prirode – i što je još važnije obnova i ponovno poimanje našeg odnosa s prirodom – središnji su i hitni izazovi koje moramo svladati tijekom sljedećih desetljeća

Hans Bruyninckx