Izazov smanjenja industrijskog onečišćenja

Onečišćenje možemo kategorizirati po mjestu na kojem ga pronalazimo, primjerice u zraku, vodi ili tlu, ili možemo promatrati različite vrste onečišćenja, kao što su kemikalije, buka ili svjetlosno onečišćenje. Drugi način na koji možemo promatrati onečišćenje je traženje njegovih izvora. Neki su izvori onečišćenja rasprostranjeni, kao što su automobili, poljoprivreda i zgrade, dok se drugi mogu bolje procijeniti kao pojedinačne točke emisija. Mnogi od tih točkastih izvora su velika postrojenja, kao što su tvornice i elektrane.

Industrija je ključni dio europskog gospodarstva. Prema podatcima Eurostata, tijekom 2018. godine činila je 17,6 % bruto domaćeg proizvoda (BDP) i izravno zapošljavala 36 milijuna ljudi. Istodobno je industrija odgovorna i za više od polovice ukupnih emisija nekih glavnih onečišćivača zraka i stakleničkih plinova te drugih važnih učinaka na okoliš, uključujući ispuštanje onečišćujućih tvari u vodu i tlo, proizvodnju otpada i potrošnju energije.

Onečišćenje zraka često se povezuje sa izgaranjem fosilnih goriva. To se očito odnosi na elektrane, ali i na mnoge druge industrijske aktivnosti koje mogu imati vlastitu proizvodnju električne energije ili topline na lokaciji, kao što je proizvodnja željeza i čelika ili cementa. Određene aktivnosti proizvode prašinu koja povećava koncentracije lebdećih čestica u zraku, dok upotreba otapala, primjerice u obradi metala ili proizvodnji kemijskih proizvoda, može dovesti do emisija organskih spojeva koji onečišćuju okolinu.

Trendovi industrijskih emisija u zrak

Količina industrijskih emisija u zrak u Europi smanjila se tijekomproteklih nekoliko godina. Između 2007. i 2017. ukupne emisije sumporovih oksida (SO_x) smanjile su se za 54 %, dušikovih oksida (NO_x) za više od trećine, a stakleničkih plinova iz industrije, uključujući elektrane, za 12 %.

Do tih poboljšanja u okolišnoj učinkovitosti europske industrije došlo je zbog niza razloga, uključujući strože propise o okolišu, poboljšanja u energetskoj učinkovitosti, prelazak na postupke proizvodnje koji manje onečišćuju i dobrovoljne programe za smanjenje učinka na okoliš.

Već dugi niz godina propisima o zaštiti okoliša ograničavaju se štetni učinci industrijskih aktivnosti na zdravlje ljudi i okoliš. Ključne mjere EU usmjerene na industrijske emisije obuhvaćaju Direktivu o industrijskim emisijama, koja pokriva otprilike 52 000 najvećih industrijskih postrojenja i Direktivu o srednje velikim postrojenjima za izgaranje.

U međuvremenu EU sustavom za trgovanje emisijama (EU ETS) ograničavaju se emisije stakleničkih plinova iz više od 12 000 postrojenja za proizvodnju energije i industrijsku proizvodnju u 31 državi. Sustavom EU ETS obuhvaćeno je oko 45 % emisija stakleničkih plinova u EU.

Međutim, unatoč tim poboljšanjima industrija je i dalje odgovorna za znatno opterećenje okoliša u pogledu onečišćenja i proizvodnje otpada.

Javna odgovornost – europski registar ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (E-PRTR) i transparentnost podataka o industrijskim emisijama.

Europski registar ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (E-PRTR) uspostavljen je 2006. kako bi se poboljšao javni pristup informacijama o okolišu.

U osnovi E-PRTR omogućuje građanima i dionicima da doznaju o onečišćenju u svim dijelovima Europe, o tome tko su najveći onečišćivači i poboljšavaju li se trendovi emisija onečišćujućih tvari.

E-PRTR obuhvaća više od 34 000 postrojenja u 33 europske zemlje. Podatci iz E-PRTR-a pokazuju informacije o količini onečišćujućih tvari ispuštenih u zrak, vodu i zemlju te prijenose otpada i onečišćujućih tvari izvan lokacija u otpadne vode, i to za svako postrojenje i godinu. Podatci iz E-PRTR-a javno su dostupni na posebnom, interaktivnom mrežnom mjestu. Na tom mrežnom mjestu arhiviraju se povijesni podatci o ispuštanju i prijenosima 91 onečišćujuće tvari u sklopu 65 gospodarskih aktivnosti.

Nadalje, E-PRTR je sada integriran u šire izvještavanje u okviru Direktive o industrijskim emisijama, uključujući dodatne informacije za velika ložišta. EEA trenutačno surađuje s Europskom komisijom na izradi novog mrežnog mjesta kako bi poboljšao pristup tim podatcima i informacijama.

Računanje troškova industrijskog onečišćenja zraka

Kako bi se objasnili vanjski troškovi onečišćenja zraka, negativni učinci pojedinačne onečišćujuće tvari na ljudsko zdravlje i okoliš izraženi su zajedničkom mjernom jedinicom, novčanom vrijednosti, koja je razvijena suradnjom među različitim znanstvenim i gospodarskim disciplinama.

Procjene troškova štete upravo su samo  – procjene. Međutim, kada se razmatraju zajedno sa drugim izvorima informacija, mogu podupirati odlučivanje skrećući pažnju na implicitne kompromise u donošenju odluka, kao što su analize troškova i koristi koje se primjenjuju za izradu procjena učinka i naknadnog zakonodavstva.

EEA je 2014. procijenila da su ukupni troškovi štete tijekom petogodišnjeg razdoblja od 2008. do 2012. prouzrokovane emisijama iz industrijskih postrojenja uvrštenih u E-PRTR iznosili najmanje 329 milijardi (vrijednost je to iz 2005.) EUR, a taj se iznos povećava. Ono što je možda još upečatljivije u toj analizi jest činjenica da je otprilike polovica troškova štete nastala kao rezultat emisija iz samo 147, ili 1 %, od 14 000 postrojenja u ovom skupu podataka.

Većina kvantificiranih troškova štete prouzročena je emisijama glavnih onečišćivača zraka i ugljikova dioksida. Iako su procjene troškova štete povezane sa teškim metalima i emisijama organskih onečišćujućih tvari znatno niže, i dalje nanose stotine milijuna eura štete zdravlju i okolišu te mogu prouzročiti znatne negativne učinke na lokalnoj razini. EEA trenutno radi na novom istraživanju, na temelju kojeg će se podaci ažurirati.

Smanjenje industrijskog onečišćenja – procjena, zakonodavstvo i provedba

EEA redovito procjenjuje trendove industrijskog onečišćenja u Europi na temelju podataka iz E-PRTR-a i drugih podataka. Te procjene pokazuju da su se tijekom prošlog desetljeća smanjile emisije industrijskog onečišćenja u zrak i u vodu. Očekuje se da će se postojećim i budućim instrumentima politike EU dodatno smanjiti industrijske emisije, ali izvjesno je da će u budućnosti onečišćenje i dalje imati negativne učinke na ljudsko zdravlje i okoliš.

Snažna, rastuća, niskougljična industrija temeljena na kružnim tokovima materijala dio je strategije industrijske politike EU. Cilj je stvoriti rastući industrijski sektor koji se sve manje i manje oslanja na prirodne resurse, smanjuje emisije onečišćujućih tvari u zrak, vodu i zemlju i proizvodi sve manje količine otpada.

U međuvremenu, drugim se zakonodavstvstvenim propisima  EU uspostavljaju konkretniji ciljevi smanjenja emisija u zrak, kao što su Direktiva o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija i Direktiva o industrijskim emisijama, čiji je cilj postići ambicioznu prevenciju i smanjenje emisija, posebice putem neprestane primjene takozvanih najboljih raspoloživih tehnika (NRT).

Prema nedavnoj analizi Europske agencije za okoliš primjena najboljih raspoloživih tehnika i provedba ambicioznijih ciljeva Direktive o industrijskim emisijama dovela bi do znatnih smanjenja emisija: 91 % za sumporni dioksid, 82 % za lebdeće čestice i 79 % za dušikove okside.

Dosljedna provedba tih direktiva pomogla bi da se u EU postignu okolišni ciljevi, kao što su ciljevi o kvaliteti zraka i vode. Međutim, direktive koje se odnose na emisije često djeluju neovisno i postoji jasno područje za integraciju dodatnih okolišnih ciljeva u industrijsku politiku EU. Kretanje prema nultoj stopi onečišćenja zahtijevat će strože zakonodavstvo, provedbu i nadzor kako bi se osiguralo da industrije budućnosti budu čiste i održive.